οὐ καὶ δόθη̣ → οὐκ αἰδόθη̣ (l. ἐδόθη), J. Bingen, Chr.d’Ég. 49 (1974), S. 389; M. Gigante, Parola del Passato 30 (1975), S. 248; N. Lewis, B.A.S.P. 13 (1976), S. 160-161.